Lijepo je okončati započeti posao i staviti točku na i. Lijepo je stvarati i tome se radovati. Lijepo je učiniti nešto za sebe...
Dogodio mi se upravo tako lijep kraj prošle godine i, naravno, početak ove, 2015. Naporan rad, neodustajanje i čvrsta volja iznjedrili su mi Novu knjigu koja mi je, u blagdanskim danima i rezimiranju godine, te preispitivanju same sebe što to u protekloj godini ostavljam iza sebe, bila najljepši dar. Ustvari, osim zdravlja za cijelu obitelj i mira u svijetu, nikada nisam bolji ni željela. Dugo su trajali ovaj rad i iščekivanje, no sve se brzo zaboravi baš kao i patnja rađanja. Sa zdravim čedom u rukama, nitko sretniji od majke i nitko joj i ništa taj dan ne može pokvarit'. Tu radost i taj osjećaj ljubavi proživljavam po izlasku svake knjige i sretna sam kada ih mogu s nekim podijeliti. A uz obitelj i prijatelje, dijelim ih i s vama, dragi Blogovci!
No, uz fotografiju radne verzije naslovnice, majčinski ljubomorna, darivam vam tek neke dijelove iz recenzije g. Kovačevića.
U svemu pjesma
U besmislu sadašnjosti,
budi mi, Pjesmo, smisao budućnosti!
Pjesma je pobjeda duše nad utihom zaborava, ona je vrutak unutrašnjeg neizgovorenog obilja i traganje male vječnosti u primicanju neodgodive beskonačnosti. Sa svojim čežnjama, radošću i tugama rasprostire uspomene i spašava prošle dane od Kronosa bezdušnoga. Zanosna i prozračna obilno roji se u mislima pjesnika, otkrivajući jeku duše u stihove skupljenu, sve ono naše suptilno, zapretano i poput velikih zanosa duboko u nama zatomljeno. A stvaratelji tih čudesnih izričaja, pjesnikinje i pjesnici, ti svećenici riječi, stihom trepere u nama, pjesmom svojom sebe razdaju i uporno kušaju samoće tvrdokorne odagnati i ublažiti nam nedohvate i nemoći svagdana…
Iako pjesnikinje i pjesnike ne spoznajemo uvijek u svom njihovom obilju, niti do njih stižu tihi nam odjeci i prepoznavanja, čitajući ih, mi dišemo pjesmu i blagujemo stihove, tragamo za onim tananim strunama duše što radoste se, pjevaju i dosižu nas ponajčešće u svom pohodu. U pokušajima susreta odgonetamo poruku, razotkrivamo čaroliju lirike što osjeća tiho klijanje i zriobu glasa. A taj glas, u poeziju preobražen, nema doduše snagu svjetove mijenjati, ali još uvijek, bar na trenutak, može nam okrenuti zrcalo istine i vratiti nas već zaboravljenoj osjećajnosti i unutrašnjoj svjetlosti…
Tom stavu i načinu pjevanja pjesnikinja je dosljedna i u svojoj trećoj knjizi koju nam podastire pod naslovom Smisao u besmislu, a koju je iznjedrila nakon pjesničkog prvijenca Vijenac od srebra (2005.) i druge pjesničke knjige Na otoku MIRAKUL, nadahnute čarolijom otoka Paga (2007.). Iako satkana od tri štokavska ciklusa – U svemu pjesma, Neka nam se smiju, Smisao u besmislu – i četvrtog Briga me, pisanog turopoljskom kajkavštinom, cijela je knjiga monokromna i tematski jednoglasna… U njoj pjesnikinja u se ponire da bi školjku tuge izronila i otkrila nam svoju bol zbog tišine nenadane što ju obuze i zbog riječi svojih, zasužnjenih za rešetkom pokušaja. U citatu koji je kao moto stavila na početak stihozbirke ona to hrabro priznaje:
Zbog tebe će, Pjesmo, i zbog tvoje tuge i krvnik i mučenik / za noći duge iste sanjati boje, u verse tvoje zakopati istu muku i bol / jer ti si, Pjesmo, života sol…
(pjesmanadpjesmama.blog.hr – Dan 6.)
…
Stihovi i pjesme ove knjige slike su unutrašnjih krajolika Zdenke Mlinar i smisleno o njezinu stavu i svijetu govore, podastirući nam obilje emotivnosti i refleksivnosti. U njima ogleda se leksičko i stilsko bogatstvo, razgovijetan iskaz, vlastiti ritam te slikovit pjesnički izraz što otkriva skrb oko jezika. Vlastitom doživljajnom svijetu pjesnikinja daje svoju dimenziju, realne prizore i vlastitu misaonost, gradeći tako svoj mali unutrašnji svemir. Zdenka Mlinar pjeva čistim poetskim izričajem i u ritmu vlastitoga bića. Ona u poeziju ponire da bi se od neumoljivog vremena u stih sklonila, ide ususret pjesmama u koje ucrtava pahulje nježnosti i one spasonosne sretne ljubavi kojima se možda još može samoća odagnati, sjećanje osvježiti ili tek trenutak od zaborava spasiti.
Tê pjesme zapravo su nevidljiva putovanja diljem kojih sljedbenici i poklonici Muza i dalje pokušavaju čudesa izgovoriti i svjetove snova rasprostrti.
Tê pjesme zriju u nama za nova nadahnuća, buduća suglasja i sretnosti produženog trajanja.
Mirko Kovačević, prof.
studeni 2014.