Ako vas naslov navodi na pomisao kako ću možda pisati o nekom milijunaškom divu, ili o tek procvalom bogatašu, niste u pravu. Čemu pisati o takvoj vrsti „nesretnika“ koji su u ovim teškim i krvavim vremenima, najčešće, na lak i nepošten način došli do bogatstva. A onda ga lijepo (i)legalno, onako sve po zakonu koji su sami pisali, i zadržali, pa se sada oko nas šepure kao paunovi i purani. Kao, Bogom su dani! A do jučer, prazne im ruke i lisnice, gole guzice i bose noge.
Eh, da je tome samo tako! Ironični su, cinični, egoistični, agresivni, samovoljni, tašti... I nikad im dosta!
A Vjerovanje im je pak najdraža molitva. Izgovaraju ga šapćući i pjevajući, po raznim blagoslovima i otvorenjima svačega i ničega. Po raskošnim domjencima! I kao, beskrajno su humani. Suosjećaju s ljudima koje su snašle razne nesreće: bolest, neimaština, beskućništvo, prijevare, smrt najdražih... Najnoviji trend im je prosvjetljenje i pohađanje Duhovnih seminara. S njih se pak vraćaju produhovljeni, puni topline i skrušenosti. Mo'š si misliti.
Ne, neću u ovom štivu pisati o takvim milijunašima i karikaturama, draži su mi oni drugi. Oni suprotnih osobina. Nekako mi bolje liježu na karakter i dušu. A to valjda stoga što nisam podložna ljudskoj prijetvornosti i dvoličnosti. Što me se, bar mi se tako čini, ne može prevesti žednu preko vode, što opet zahvaljujem osobinama horoskopske vage, zbog kojih do u beskraj sve važem. E, da samo važem!? Ima tu svega: samokritike i kritike, neprihvaćanja bilo čega ma od koga dolazilo, želje da mislim svojom glavom i volim svojim srcem...
Za mene vam je milijunaš i bogataš onaj koji u sebi nosi iskrenu radost duše i srce puno ljubavi. I naravno, ne moraju mu usta biti puna čovjekoljublja i domoljublja, kao ni priče o tome da je vjernik i koliki. To se valjda podrazumijeva, a dokazuje samo radom i poštenjem. Jer oni koji se busaju u prsa i objavljuju na sva zvona način života koji bi trebao biti normalan i po Božjoj volji, ostavljaju dojam da je sve suprotno.
Za mene vam je milijunaš onaj koji ne krade, ne laže, ne ubija, ne uništava.. Onaj čije tijelo izgara radeći, za sebe ili druge, svejedno! Za opće dobro, za planetarna još i više, jer i svemir plače. Onaj, čije su karakterne i ine osobine melem za ovu ranjenu i ugroženu Zemlju. Planetu koja je najugroženija od svih u sistemu, o čemu se evidentno premalo govori, a još manje nešto konkretno poduzima, iako je to jedina oaza čovječanstvu. O globalnom zatopljenju i o sve češćim predviđanjima ratova za pitku vodu, kao da je zabranjeno govoriti. To se spominje samo onako, usput. A pravo i zastrašujuće stanje je, na žalost, svakom iole informiranom ljudskom stvoru jasno. I bogatom, i siromašnom, i blaženom, i grešnom!
Ali, moj vam Milijunaš, kao ni ja sama, tu ne može puno pomoći. Skoro pa ništa! Jer nemoćan je pojedinac u masi, a onaj tko ne slijedi Društvo, bolje reći masu, označava se kao negativac. Kao neprijatelj broj jedan. Tako je bilo kroz povijest, a tako je i danas.
No, znamo da i kap dobrote može učiniti čuda. Kap po kap...! Ili pak ono – tko spasi ili uspije nasmijati makar jedno lice, kao da je to učinio s cijelim svijetom. Kažu tako mnogi, i mali i veliki! Bit će kako je zbog tog poslanja i moj Milijunaš na ovom svijetu. Njegovo djelovanje se odvija izvan područja bahatosti i cinizma. Čar njegove osobnosti, šarm i ljudska toplina dobitna su kombinacija, te svakako zaslužuje da mu ime krasi ove stranice. A kako trenutno nismo sudionici nekog kviza, evo ga već u prvoj riječi sljedeće rečenice. Tarik – naš, vaš i moj! Da, naš Tarik Filipović, dobro ste pomislili i pročitali. Za one čiji nije, evo, sorry, ljudi!
Dakle, to je milijunaško lice koje stavljam u središte priče. A ime mu je, kažu, arapskog porijekla i ima više značenja, što opet ovisi o jezicima i narodima gdje su takva imena uobičajena. Jedno od njih je i Zvijezda Danica (a Danica je ime moje Bake, samo nek se zna). Tarik je (arapski) i onaj koji nešto kuca – udara, kao i onaj koji je prešao rijeku života, što je pak indijsko značenje imena. Pa će biti da i tu ima nečega, jer i naš Tarik, mašala, kuca, udara, gazi..., gazi rijeku svoga života.
Za razliku od već opisanih milijunaša «nesretnika», on je moj apsolutni favorit. Čovjek je zabljesnuo i traje. Svijetli! „Milijunaš je od priznanjâ i nagradâ“, reći će kolege glumci i novinari za njega. Ali svejedono, s nagradama ili bez njih, zaslužuje biti na mjestu koje mu dadoh. Znam kako on sâm to ne bi želio, pogotovo od mene, jer tko sam ja da njemu dajem neko mjesto. No ja ga i ne pitam, radim po svom. Znam i da se to zove manjak poštovanja, ili bezobzirnost, ali..., i ja sam samo grešnica!
Fine crte lica, blage i dobroćudne, otmjenost, pristali stas i glas, osjećajnost, duhovitost, šarm, milijunaško srce; radi, gradi i stvara; ne uništava i ne razara! Nije iluzionist, nema moć ukazanja, a svugdje ga ima: na reklamama, promocijama, književnim večerima, humanitarnim akcijama, modnim revijama, festivalima. U studijima, kazalištima, filmovima, na koncertima...! Čovjek svugdje stigne. A opet, ako je suditi po jednoj mudroj iz knjige aforizama moje prijateljice Zorice, koja kaže da «koga ima svugdje, toga nema nigdje», trebalo bi biti da ga uistinu nema nigdje. No, uz silno uvažavanje zrelosti i mudrosti moje vječno mlade i poletne prijateljice, moram reći da ovdje nije takav slučaj. Jer njega ima! Uostalom, slika govori više od riječi!
Ima snagu, volju, umijeće, talent, karizmu. Ne laže, ne krade, ne lijenčari... Čini se, poštuje sve Božje zapovijedi. I zapovijedi prirode! Rođeni je radoholičar, a nedavno saznadoh da ga često ulovi i skribomanija (grafomanija). Dakle, on i piše! O, Tariče, Tariče...
Da, glumi i mijenja maske, ali samo u okviru svoga zvanja, dara. A da ga se ne bi više doživljavalo kao TV voditelja nego glumca, ovoga je ljeta (2005.) na festivalima u Puli i Sarajevu zabljesnuo u čak tri filma. Istina, katkad i on pokušava na sebe navući kožu vuka, ali onako, više iz zabave i zaštitnički, no brzo je odbaci. Ne zna on što bi s njom. Nije mu ispod nje ugodno; znoji se, žulja ga, bode, svrbi. Čovjek je u duši janje, ali ne i naivno. Zna on dobro nanjušiti lešinare, zvijeri i beštije, pa i zaštititi se od njih. Naravno, sa stilom i zavidnom dozom diskretnosti.
Činjenično stanje uistinu govori kako bjelina njegova krzna još nije okaljana. Postane li sutra i financijski milijunaš, zasigurno će takav status steći svojim trudom i znojem. Saznam li što suprotno, sve ću ja to bijelom papiru reći!
Podarili su mu Bog i priroda pozitivne osobine, pa k tomu još pristalu i ugodnu vanjštinu, a okolina i ljudi koji su ga odgajali uspjeli su te osobine razviti i oplemeniti. Nedavno ga je jedna dobra poznavateljica bontona u nas, u jednoj od svojih lekcija iz kućnog odgoja, proglasila jedinim muškarcem iz javnoga života od kojeg se, primjerice, može naučiti da se sako otkopčava kada se sjeda i zakopčava kada se ustaje. Ima tu raznih šaputanja, pa se tako može čuti i da su mu naočale postale slavne. Valjda, sve što dotakne postane slavno. Između ostalog, slovi on već godinama i za najpoželjnijeg slobodnog muškarca na ovim prostorima. Ovo tek za informaciju. Ali, ali..., šuška se nešo o jednoj ljepotici!
Sve su to pokazatelji uspješnosti onih koji su ga odgajali i sredine iz koje je potekao i u kojoj živi. Vjerujem, na sreću mnogih, jer čovjek se pored plemenitih i dobro odgojenih ljudi osjeća vrjednije i sigurnije. Nekako mu je uz njihove tople oči i život topliji, miliji. Od njih možemo učiti, pa i sami pokušavati postati takvi. A toplina je i te kako prijelazna. Evo, čini mi se da je i mene dotakla zraka te topline, pa mi je nekako toplo oko srca. Pomaže mi; ne da mi pasti, odustati. Vuče me, nosi, vodi; šapuće mi, pjeva, pleše, zove u svoje okrilje. Stavlja pod svoju zaštitu, nudi zagrljaj!
O, da! Ima toga na ovim prostorima brdovitog Balkana, baš kao i drugdje na svijetu. Lijepoj nam i jedinoj, izmučenoj i od čovjeka ugroženoj planeti Zemlji. Od čovjeka, koji je za nju i najodgovorniji, jer jedini od svih živih bića ima dar govora i beskrajnu mogućnost razvijanja i korištenja razuma. Od čovjeka, koji ništa ne poduzima protiv njenog pretjeranog iskorištavanja, a samim tim ni protiv opasnog zagrijavanja koje bi, nakon nestanka brojnih životinjskih vrsta, moglo prouzročiti i nestanak ljudske vrste. Takvih naznaka je mnogo i posljedice su vidljive na svakom koraku, a jedna od njih je i ta da nam ni godišnja doba više redovito ne stižu. Neka su već i na izdisaju, a čovjek zaboravlja da ono što je uništeno i čega više nema u srcu prazninu ostavlja...
No, još uvijek pod našim nebom trava zazeleni da bi uvenula, a pupoljak se u zrelu rascvalost pretvara. Još uvijek se more plavi i teku mu zelene rijeke i bistri potoci, do nebeskog se plavetnila uzdižu zelene gore i protežu pitome ravnice. Još uvijek, jutrom sunce dan budi, a s večeri mjesec zvijezde doziva. Pjevaju ptice, igraju se djeca.
I kada nam se iz tog vrtloga dobra i zla, svjetla i tame izdvoji neko dobro, pa nudi i daje, kao moj Milijunaš, zar se to srećom ne može zvati? Meni može! Za mene vam je to istinska radost i sreća, bajka u kojoj jesam i zbog koje bih poželjela još jedan život. Njegova pojavnost i sve što donosi s njom liježe mi kao melem na dušu. A priznajem, melem je često potreban mojoj duši, kao i većini dušâ oko mene, ali i šire. Pitanje je samo koliko smo iskreni prema sebi i hoćemo li pokazati koliko smo povrijeđeni, neshvaćeni... Hoćemo li se suočiti s vlastitom slabošću, priznati tuđe uspjehe i prihvatiti pomoć.
Zato ja imam svoga Milijunaša i još puno ljudi sličnih njemu. Ljudi, u pravom smislu te riječi, kojima nije potrebna nikakva preobrazba kako bi prikrili svoju krvoločnost. Ljudi, koji vole sebe kako bi mogli voljeti druge. Prirodu, također! Milijunaše u srcu; njima se divim, od njih učim i pokušavam biti im slična.
Bar iznutra!