druga je moja samostalna zbirka pjesama, koju objavih 2007. godine u nakladi Udruge umjetnika ”Spark” Velika Gorica, čija sam članica od njenog osnutka.
Ovaj plavetni buket moje radosti u svoja naručja primiše poete Đurđa Jandriš Parać i Ivica Smolec. Osobe s dušom; od ljubavi i dobrote, od lijepe riječi i osjećaja ljepote. Kao takvi, staviše svoj blagoslov na njega, te ga učiniše i ljepšim i plemenitijim.
Obiteljska sreća, radost stvaranja i pisanja, osjećaj za lijepo i darovana mi prilika potaknuše me na ovaj korak. Ljeto, sunce, more, kamen, krš, lavanda, masline i smilje koje pronađoh u svojoj ljetnoj oazi, na otoku Pagu, bili su inspiracija kojoj nisam mogla odoljeti. Pjesmama iz ove Zbirke pokušala sam dočarati trenutke ushićenja pred ljepotom prirode. Pred ljepotom vječnog, nedokučivog i neizrecivog.
Opijena sunčevim sjajem i miomirisima, usudih se dio doživljenog opisati i novim stilom poetskog izričaja, za koji će dvojac Parać i Smolec u recenzijama napisati kako sam tu, u toj kratkoj formi, “otkrila pjesnika u potpunosti”, ili kako su ih se “naročito dojmile kratke pjesme, na tragu haikua.” Bila je to lijepa glazba za moje uši i okrjepa mojoj duši.
veljača 2014.